U sklopu ARISE projekta, 26. i 27. ožujka u Osnovnoj školi dr. Stjepan Ilijašević u Oriovcu održane su edukativne radionice na kojima su sudjelovali ravnatelj Igor Nikičić, psihologinja Ema Filajdić te nastavnice Sanja Kosanović i Sara Dujmić. Tijekom dvodnevnog susreta sudionici su imali priliku produbiti svoja znanja i razmijeniti iskustva o ključnim temama suvremenog obrazovanja: vrijednostima, interkulturalnom dijalogu, dobrobiti učitelja te razvoju inkluzivne školske kulture.
Kroz radionice smo osvijestili važnost vrijednosti kao temeljnih uvjerenja koja usmjeravaju naše odluke, ponašanja i odnose s drugima. Raspravljali smo o tome kako vrijednosti utječu na procjenjivanje, donošenje odluka, ali i na način na koji predstavljamo sebe i utječemo na druge. Poseban naglasak stavljen je na povezanost vrijednosti s emocijama te na činjenicu da se one tijekom života mogu mijenjati i razvijati.
Tema interkulturalnog dijaloga otvorila je prostor za razmišljanje o važnosti međusobnog razumijevanja i poštovanja među pojedincima i skupinama različitih kulturnih pripadnosti. Kroz raspravu smo uvidjeli kako otvorena razmjena mišljenja može smanjiti predrasude i stereotipe te doprinijeti rješavanju sukoba i jačanju zajedništva. Istaknuta je i zahtjevnost takvog dijaloga, koji traži visoku razinu empatije, socijalne osjetljivosti i spremnosti na suradnju.
Velik dio radionica bio je posvećen dobrobiti učitelja kao važnom čimbeniku kvalitete obrazovanja. Naglašeno je kako tjelesna, mentalna, socijalna i kognitivna dobrobit učitelja izravno utječe na uspjeh učenika i cjelokupnu školsku klimu. Raspravljali smo o važnosti podrške školskog vodstva, pozitivnih međuljudskih odnosa i ravnoteže između privatnog i poslovnog života, kao i o izazovima s kojima se učitelji svakodnevno suočavaju.
U kontekstu inkluzivne školske kulture analizirali smo kako škola može postati mjesto prihvaćanja, suradnje i jednakih prilika za sve učenike. Posebno smo se osvrnuli na ulogu školskih vrijednosti, odnosa i organizacijske kulture u stvaranju okruženja u kojem se svaki učenik osjeća sigurno i uključeno. Naglašena je važnost razumijevanja različitosti te prilagodbe nastavnih i socijalnih okruženja potrebama svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.
Za kraj radionica sudjelovali smo u praktičnoj i vrlo poticajnoj aktivnosti pod nazivom „Večera za pet“. Zadatak je bio osmisliti zajedničku večeru za raznoliku skupinu uzimajući u obzir različite potrebe i ograničenja: zdravstvene (dijabetes), alergije i intolerancije (na mlijeko, orašaste plodove, kvasac i pšenično brašno), prehrambene izbore (vegetarijanstvo), ali i različite fizičke mogućnosti sudionika, uključujući slabovidnu osobu i osobu u invalidskim kolicima.
Osim izrade jelovnika koji je uključivao predjelo, glavno jelo i desert, zadatak je obuhvaćao i organizaciju prostora na način da bude pristupačan i ugodan za sve sudionike. Aktivnost nas je potaknula na promišljanje o inkluziji u svakodnevnim situacijama te o važnosti prilagodbe i uvažavanja različitosti u planiranju zajedničkih aktivnosti.
Nakon predstavljanja rješenja, uslijedila je zajednička analiza i kritičko promišljanje, kroz koje smo dodatno osvijestili koliko je važno uzeti u obzir potrebe svakog pojedinca kako bismo stvorili istinski uključivo okruženje.
Sudjelovanje u ovim radionicama bilo je vrijedno iskustvo koje nas je dodatno osnažilo za stvaranje poticajnog, pravednog i inkluzivnog školskog okruženja u kojem se poštuju različitosti i njeguje kultura dijaloga i zajedništva.
Sara Dujmić, učiteljica engleskog jezika
